Dijaliza

Dijaliza je proces otklanjanja otpadnih produkata i viška vode iz tijela.

 

Dvije su metode dijalize: hemodijaliza i peritonealna dijaliza. Pri hemodijalizi, krv se otklanja iz tijela i pumpa u stroj koji filtrira (odvaja) toksične tvari iz krvi i vraća pročišćenu krv u tijelo. Može se odrediti ukupna količina vraćene tekućine.

Kod peritonealne dijalize ulijeva se u trbušnu šupljinu tekućina koja sadrži posebnu mješavinu glukoze i soli i izvlači (difuzijom) toksične tvari iz tkiva. Tekućina se tada drenira i discarded. Mijenjanjem količine glukoze može se odstraniti više ili manje tekućine iz tijela.

Razlozi za dijalizu

Liječnici odlučuju početi s dijalizom kad zatajenje bubrega dovede do nenormalne funkcije mozga (uremična encefalopatija), upale osrčja (perikarditis), velike kiselosti krvi (acidoza) koja ne reagira na druga liječenja, do zatajenja srca ili visoke koncentracije kalija u krvi (hiperkalijemija). Simptomi nepravilne funkcije mozga uslijed zatajenja bubrega općenito prolaze dijalizom za nekoliko dana ili u roku 2 tjedna.

Mnogi liječnici koriste dijalizu preventivno kod akutnog zatajenja bubrega kad je izmokravanje maleno (oligurija) i nastavljaju liječenje dok krvne pretrage ne potvrde da se bubrežna funkcija obnovila. Pri kroničnom zatajenju bubrega s dijalizom se može početi kad krvne pretrage ukažu da bubrezi ne mogu primjereno odstraniti otpadne tvari ili bolesnik ne može izvršavati normalne dnevne aktivnosti.

Učestalost dijaliznih tretmana razlikuje se prema količini preostale bubrežne funkcije, no većini ljudi potrebna je dijaliza 3 puta tjedno. Uspješni dijalizni program omogućava umjereno normalni život, umjerenu dijetu, prihvatljiv broj crvenih krvnih stanica, a oštećenja živaca ne napreduju. Dijaliza može poslužiti kao dugotrajna terapija kod kroničnog zatajenja bubrega ili kao prijelazna mjera prije presađivanja bubrega. Pri akutnom zatajenju bubrega dijaliza može biti potrebna samo za nekoliko dana ili tjedana dok se ne uspostavi bubrežna funkcija.

Dijaliza se može rabiti za otklanjanje lijekova ili otrova iz tijela. Ljudi često prežive otrovanje ako im se potpomogne disanje i srčana funkcija dok se ne otkloni otrov.

Problemi

Problem ljudi na dijalizi je potreba za posebnom dijetom i lijekovima. Kako im je tek slab i gube bjelančevine (proteine) tijekom peritonealne dijalize, ti bolesnici općenito trebaju relativno visokoproteinsku dijetu―oko ½ grama bjelančevina na pound idealne tjelesne težine dnevno. Onima koji idu na hemodijalizu trebalo bi ograničiti uzimanje natrija i kalija na 2 grama dnevno. Treba ograničiti i uzimanje hrane bogate fosforom. Dnevno unošenje tekućine je ograničeno samo u ljudi koji imaju stalno nisku ili smanjenu razinu natrija u krvi. Važno je svakodnevno vaganje, a porast težine između dva hemodijalizna tretmana ukazuje na prevelike količine uzete vode. U ljudi, koji su na peritonealnoj dijalizi, smanjenje kalija (4 grama dnevno) i natrija (3 do 4 grama dnevno) manje je ozbiljno.

Uzimanje multivitamina i željeza potrebno je da se nadoknade hranjive tvari izgubljene tijekom dijalize. Unatoč tome, bolesnici na hemodijalizi koji također primaju mnogo transfuzija krvi često imaju povećane vrijednosti željeza jer krv sadrži veliku količinu željeza; stoga, ne trebaju uzimati preparate željeza. Hormoni, npr. testosteron i eritropoetin, mogu se davati da se potakne stvaranje crvenih krvnih stanica. Tvari koje vežu fosfor, kao što su kalcijev karbonat ili kalcijev acetat, koriste se za uklanjanje viška fosfata.

Niska koncentracija kalcija ili teška hiperparatireoidna koštana bolest mogu se liječiti kalcitrolom (oblikom vitamina D) i dodatkom kalcija.

Visoki krvni tlak je čest u ljudi s zatajenjem bubrega. Može se kontrolirati u oko 50% tih ljudi jednostavnim uklanjanjem dovoljne količine vode tijekom dijalize. Druga polovina bolesnika treba uzimati lijekove za sniženje krvnog tlaka (antihipertenzivi).

Ljude na kroničnoj hemodijalizi pravilni tretman održava na životu. Unatoč tome, dijaliza često izaziva stres jer se tretmani ponavljaju više puta tjedno po nekoliko sati.

Ljudi na dijalizi mogu se osjećati zakinutim u svakom aspektu svog života. Osobito teško podnose potencijalni gubitak neovisnosti. Ti su ljudi ovisni o medicinskom timu. Za bolesnike na dijalizi treba pravilno organizirati prijevoz do dijaliznog središta jer moraju imati neometan pristup skrbi. Dijalizne seanse, često raspoređene prema pogodnostima drugih, utječu na rad ili školski raspored i slobodne aktivnosti. Može biti teško imati stalni posao. Osobama na dijalizi može biti potrebna pomoć zajednice za pokrivanje visokih troškova liječenja, lijekova, specijalne prehrane (dijete) i prijevoza. Starije osobe na dijalizi mogu postati mnogo ovisnije o svojoj odrasloj djeci ili nesposobni da dalje žive sami. Često se ustaljena obiteljska pravila i odgovornosti moraju promijeniti i prilagoditi bolesniku kako bi mogao obavljati rutinsku dijalizu, što stvara stres, osjećaj krivnje i nezadovoljstva.

Ljudi koji idu na dijalizu suočavaju se sa stresnim gubicima i promjenama tjelesnog izgleda i funkcija. Djeca, čiji rast može biti poremećen, mogu se osjećati izolirano i drugačiji od vršnjaka. Mladi odrasli i adolescenti koji su u potrazi za identitetom, neovisnošću i tjelesnim izgledom mogu smatrati kako su zbog dijalize komplikacije nepremostive.

Kao rezultat tih gubitaka mnogi ljudi na dijalizi postanu deprimirani i tjeskobni. Unatoč tomu, većina se ljudi odluči za dijalizu. Način na koji se ljudi koji idu na dijalizu―i njihov liječnički tim―suočavaju s tim djeluje ne samo na njihovu društvenu prilagodbu nego i dugoročno preživljenje. Psihički i socijalni problemi općenito se smanjuju ako dijalizni programi ohrabruju ljude da budu nezavisni i povrate im prijašnje interese.

Psihološko i socijalno savjetovanje u vezi depresije, problema ponašanja i problema koji uključuju gubitke ili pomirenje i prilagodbu često trebaju obiteljima kao i osobama koje idu na dijalizu. Te usluge pružaju socijalni radnici, psiholozi i psihijatari. Mnogi dijalizni centri pružaju psihološku i socijalnu pomoć.

Preuzeto s  www.msd-prirucnici.placebo.hr